Fotografija u životopisu: da ili ne? Odgovor po zemljama

Mnogi predlošci životopisa u gornjem kutu imaju krug koji čeka lice. Kandidat koji ga ispunjava obično ima pri ruci pristojnu portretnu fotografiju, jer je već na LinkedInu, a stranica bez nje izgleda nedovršeno. Tako se, često nekoliko minuta prije slanja prijave, pojavi pitanje treba li životopis uopće imati fotografiju.

Savjeti na internetu to ne rješavaju. Jedan vodič kaže da fotografija pomaže životopisu da se istakne, sljedeći da zbog nje završi u smeću, a popisi zemalja u kojima se fotografija očekuje međusobno se proturječe.

Odgovor ovisi o tome gdje je posao. Za posao u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj ili Australiji izostavite fotografiju. Priložiti je nije protuzakonito. No američkim poslodavcima službeno se savjetuje da fotografije ne traže, neki ih radije ne bi ni primali, a smjernice u ostalim četirima zemljama idu u istom smjeru. U Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj fotografija je i dalje uobičajen dio prijave, a službeni japanski obrazac životopisa još uvijek ima polje za nju. U nastavku se objašnjava odakle američka navika, što eksperimenti pokazuju o utjecaju fotografije na kandidatove izglede, kako softver za zapošljavanje postupa sa slikom i što smjernice kažu za pojedine zemlje.

Zašto fotografija u životopisu brine američke poslodavce

Savezni zakon ne zabranjuje fotografiju u životopisu. Zabranjuje zapošljavanje na temelju rase, boje kože, vjere, spola, nacionalnog podrijetla, dobi ili invaliditeta, a fotografija većinu toga pokazuje ili nagovješćuje u jednom pogledu. Komisija za jednake mogućnosti pri zapošljavanju (EEOC), koja provodi zakon, posljedicu navodi u svojim smjernicama o zapošljavanju:

Formulacija je oprezna. Ista stranica priznaje da savezni zakoni i zakoni saveznih država takva pitanja „ne zabranjuju jasno“, a zatim navodi zašto ih treba izbjegavati: „mogu se upotrijebiti kao dokaz poslodavčeve namjere da diskriminira“. Savezna država Washington izravnija je. Njezino pravilo o pitanjima prije zapošljavanja nepoštenim smatra svaki zahtjev „da kandidat dostavi fotografiju, obvezno ili neobvezno, u bilo kojem trenutku prije zaposlenja“.

Sve se to odnosi na poslodavce i riječ je o općim informacijama, a ne o pravnom savjetu. Kandidat koji priloži fotografiju ne krši nikakvo pravilo. Fotografija jednostavno postaje problem poslodavca. Odbijeni kandidat mogao bi poslije tvrditi da je odluka ovisila o onome što slika prikazuje, a savezni propisi od poslodavaca traže da čuvaju dokumentaciju o zapošljavanju, uključujući prijavne obrasce, godinu dana.

To objašnjava kako regruteri reagiraju. Insight Global, američka agencija za zapošljavanje, kaže ovako: „Osoba koja odlučuje o zapošljavanju mogla bi radije zanemariti životopis s fotografijom nego riskirati pristranu odluku.“ Australski ured agencije Robert Half sam uklanja sliku. Riječima jedne od njezinih pomoćnih direktorica, „ako se prijavite sa slikom u CV-u, mi je izrežemo“ prije nego što životopis stigne klijentu. Sveučilišni centri za karijere uče istu konvenciju. Centar MIT-a studentima kaže da „fotografije općenito nisu poželjne u američkim životopisima“, a centar Harvarda sliku stavlja na popis onoga što treba izostaviti.

Kako fotografija utječe na pozive na razgovor

Pomaže li fotografija ili šteti, teško je ispitati u Americi, jer je šalje tako malo kandidata da bi se eksperiment sam odao. Kako primjećuje ekonomistica Doris Weichselbaumer, u Sjedinjenim Državama ili Britaniji „prilaganje fotografija smatralo bi se neobičnim“. Dokazi stoga dolaze iz zemalja u kojima je fotografija uobičajena. Metoda je svaki put ista: istraživači poslodavcima šalju izmišljene prijave koje su istovjetne osim slike, a zatim broje pozive na razgovor.

U Izraelu je u sklopu studije objavljene 2015. poslano 5.312 životopisa u parovima na 2.656 oglasa. Jedan životopis u svakom paru nije imao sliku, a drugi je prikazivao privlačnog ili neuglednog muškarca ili ženu. Privlačni muškarci pozivani su češće od muškaraca bez slike i gotovo dvostruko češće od neuglednih muškaraca. Žene nisu dobile ništa. Riječima autora, „žene bez slike imaju znatno višu stopu poziva od privlačnih ili neuglednih žena“.

U Buenos Airesu, gdje je prilaganje portretne fotografije bilo uobičajeno, istraživači su 2010. poslali 2.540 prijava s licima računalno izmijenjenima tako da izgledaju više ili manje privlačno. Životopisi s privlačnim licem dobili su poziv u 10,3 % slučajeva, a oni s neprivlačnim licem u 7,6 %. Životopisi bez ikakve fotografije bili su na 7,9 %. Podaci su stari 16 godina, ali obrazac se poklapa s izraelskim. Fotografija je pomogla samo kandidatima koji su ocijenjeni privlačnima, a u Izraelu samo muškarcima među njima.

Fotografija nosi i informacije koje nemaju nikakve veze s izgledom. U eksperimentu same Weichselbaumer u Njemačkoj, objavljenom 2016., poslane su 1.474 prijave za uredske poslove pod tri identiteta, sve sa slikama iste žene. S njemačkim imenom pozitivan odgovor dobila je od 18,8 % poslodavaca, a s turskim od 13,5 %. S turskim imenom i maramom na fotografiji udio je bio 4,2 %.

Izostavljanje fotografije ne čini životopis anonimnim. Stariji američki eksperiment, objavljen 2003. kao radni dokument, pokazao je da su životopisi s imenima koja zvuče kao imena bijelaca dobili 50 % više poziva od istih životopisa s imenima koja zvuče afroamerički, a slika uopće nije bilo. Njemački rezultat pokazuje što slika tome dodaje. Tursko ime stajalo je kandidatkinju više od četvrtine pozitivnih odgovora. Marama na fotografiji stajala ju je više od dvije trećine onoga što je preostalo.

Što softver za zapošljavanje radi sa slikom

Treći prigovor je tehnički. Poslodavci koji koriste sustav za praćenje kandidata (ATS) prepuštaju softveru da pročita tekst svakog životopisa i prenese ga u zapis o kandidatu. Fotografija ne sadrži tekst, pa u najboljem slučaju ne čini ništa.

Najgori slučaj opisan je u dokumentaciji samog proizvođača. Greenhouse, proizvođač takvih sustava, navodi „životopise s grafikom, fotografijama ili ukrasnim tekstom“ među razlozima zbog kojih parsiranje životopisa možda neće uspjeti, uz životopise koji ime i kontaktne podatke drže u zaglavlju, podnožju ili okviru za tekst. Posljedica je blaža nego što upozorenja na internetu sugeriraju. Životopis ostaje priložen zapisu o kandidatu, a regruter mora ručno upisati podatke. Ništa u tom opisu ne znači automatsko odbijanje, tvrdnju koja se obično iznosi bez navođenja sustava koji to radi. Ipak je to neugodnost prebačena na osobu kojoj kandidat najviše želi ugoditi, a zauzvrat ne dobiva ništa.

Gdje je fotografija u životopisu još uobičajena

Izvan zemalja engleskog govornog područja konvencija se razlikuje, a popularni popisi nisu pouzdani: vodiči koji se slažu oko Amerike ne slažu se oko Njemačke i Španjolske. Tablica u nastavku koristi službene izvore gdje postoje, ponajprije EURES, portal službi za zapošljavanje Europske unije, čije su stranice o pojedinim zemljama ažurirane 2026. Gdje ih nema, oslanja se na regrutere i istraživače koji se mogu imenovati.

Dva unosa pokazuju koliko se sporo konvencija mijenja, čak i kad se pravila oko nje promijene. Njemačka je 2006. donijela General Act on Equal Treatment (Opći zakon o jednakom postupanju), a u studenom 2010. osam javnih i privatnih organizacija započelo je jednogodišnje testiranje anonimnih prijava, onih koje skrivaju kandidatovo ime i sliku. Ipak, na stranici EURES-a za Njemačku i dalje piše: „Unatoč aktualnim trendovima prema anonimnosti u postupcima odabira, prijazna fotografija za prijavu s neutralnom pozadinom ostaje dio prijave za posao u Njemačkoj.“ Njemačka Savezna agencija za zapošljavanje danas mladim kandidatima kaže da fotografija više nije obvezna, uz napomenu da je u mnogim djelatnostima još uobičajena i da većina poslodavaca i dalje želi vidjeti tko se prijavljuje. Japansko ministarstvo rada izdalo je novi ogledni životopis 2021. iz kojeg su izbačena polja za bračnog druga i uzdržavane osobe, a polje za spol postalo je neobvezno. Polje za fotografiju i dalje je ondje, s uputama za slučajeve kad je fotografija potrebna.

Savjeti same Europske unije vuku na obje strane. Njezin alat Europass CV korisnicima poručuje: „Dodajte svoju profesionalnu fotografiju“, dok EURES za Italiju navodi da „nije potrebno priložiti fotografiju“ ako se ne traži. Kad se tablica i oglas za posao ne slažu, prednost ima oglas. Poslodavac koji traži fotografiju treba je i dobiti. U zemlji u kojoj su fotografije neuobičajene poslodavac koji o tome ništa ne kaže ne želi je.

Slanje životopisa preko granice

Najčešće griješe kandidati koji se prijavljuju u inozemstvu, u bilo kojem smjeru. Amerikanac koji se prijavljuje u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj ulazi na tržište na kojem je fotografija i dalje pravilo, a smjernice o tome kakva treba biti precizne su. EURES opisuje prijaznu sliku s neutralnom pozadinom, „pričvršćenu na naslovnu stranicu mape s prijavom ili u gornji desni kut CV-a“. Gdje je fotografija potrebna, japanski ogledni obrazac traži sliku samog kandidata, od prsa naviše. Izrezana fotografija s godišnjeg odmora ne odgovara nijednom od tih opisa.

Povratak traži više od brisanja jedne slike. Njemačke prijave sadrže i „osobne podatke (dob, bračno stanje)“, kako primjećuje rad Weichselbaumer, a MIT-ov savjet za američke životopise je izravan: „Ne navodite osobne podatke o dobi, vjeri, zdravlju ili bračnom stanju.“ Njemačka računovotkinja koja se prijavljuje u tvrtku u Chicagu ovako bi promijenila vrh stranice:

Adresa profila na LinkedInu jedini je dodatak, i ondje sada ide slika.

Kamo umjesto toga ide fotografija

Ništa od toga ne znači da američki regruter nikad ne vidi kandidatovo lice. Lice se samo preselilo. LinkedIn potiče fotografiju: tvrtka kaže da profil sa slikom „ima 14 puta veće izglede da ga netko pogleda“, iako objava u kojoj se navodi taj podatak ne objašnjava kako je izmjeren. Robert Half, agencija koja uklanja fotografije iz životopisa, profesionalni portret naziva „primjerenijim za profil na LinkedInu nego za životopis“.

Razlika je u tome tko što drži. Životopis je dokument koji poslodavac prima, arhivira i protiv kojeg će možda jednog dana morati braniti odluku. Profil je javna stranica koju regruter može, ali ne mora posjetiti, i nitko je nije tražio kao uvjet za prijavu. Životopis može sadržavati adresu profila u zaglavlju, čime odluku o tome hoće li ga pogledati prepušta čitatelju.

Premještanje fotografije ipak ne isključuje njezin učinak. U belgijskom eksperimentu objavljenom 2015. parovi prijava poslani su na 1.056 oglasa. Kandidati su se razlikovali samo u jednom, u profilu na Facebooku koji bi se pojavio kad bi poslodavac pretražio njihovo ime, a oni s najpovoljnijom profilnom slikom dobili su oko 39 % više poziva na razgovor od onih s najnepovoljnijom. Američka studija objavljena 2020. izradila je profile na društvenim mrežama za izmišljene kandidate, poslala prijave na više od 4.000 poslodavaca i pronašla dokaze da su ih neki potražili. Profilna slika zato zaslužuje pažnju kakvu njemački kandidat posvećuje onoj u CV-u: nedavno snimljena, bez drugih osoba i s jednostavnom pozadinom.

Vratimo se, dakle, predlošku i njegovu praznom krugu. Za posao u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Britaniji, Irskoj ili Australiji krug treba ukloniti, a najjednostavnije je odabrati raspored koji ga nikad nije ni imao. Eksperimenti ne daju razloga za žaljenje. Fotografija je pomogla samo kandidatima koji su ocijenjeni privlačnima, i to ne svima, dok je ostale izložila prosudbama koje nisu imale veze s poslom. Portretna fotografija više koristi na LinkedInu, jedan klik od zaglavlja životopisa.

Za posao u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj krug se obično popunjava, i to pravim portretom. U Njemačkoj fotografija više nije obvezna, ali u sve tri zemlje i dalje se smatra uobičajenim dijelom prijave. Službeni japanski obrazac i dalje ima mjesta za nju kad je poslodavac želi. Svugdje drugdje, i gdje god postoji dvojba, odlučuje oglas za posao.

Kako pomaže UseResume

U praksi se pitanje fotografije svodi na to koja verzija životopisa ide kojem poslodavcu. UseResume je izrađen za taj jedan zadatak, pisanje životopisa, dok alati opće namjene poput ChatGPT-a ili Claudea životopis vide kao još jedan dokument. Može uvesti postojeći životopis ili profil s LinkedIna i sprema zasebnu verziju za svaki posao, pa se primjerak poslan u Chicago i onaj poslan u München mogu razlikovati svugdje gdje se razlikuju te dvije zemlje.

Svaka verzija izrađuje se u predlošku prilagođenom ATS-u sa standardnim naslovima odjeljaka i preuzima se kao PDF. Profilnu fotografiju možete dodati ili izostaviti, ovisno o zemlji. Provjera životopisa zatim rezultat ocjenjuje od 0 do 100 kroz 37 provjera i navodi što prvo popraviti.

Izradite korisnički račun i pripremite verziju koju svaki poslodavac očekuje.